Kad motivacija nestane:
o padu, vrtnji u krug
i razgovoru koji dovodi do promjene

Poznato ti je to, nešto te zapali, razgovor, podcast, predavanje ili tekst koji si pronašla slučajno, i osjećaš kako se nešto u tebi otvara, kao da si baš naišla na ono što si tražila.

Podvučeš rečenice, fotografiraš stranice, staviš podsjetnik na hladnjak ili u bilježnicu, rokovnik, mobitel sve ono što te najviše dotaklo, i imaš osjećaj da ovaj put zaista ide drugačije, da si konačno shvatila što treba promijeniti.

I onda... ništa. Tiho, polako, bez da shvatiš točno kad, ta energija ode, podsjetnik na hladnjaku postane toliko normalan dio scenografije da ga više uopće ne vidiš, knjiga završi na polici, i nađeš se točno tamo gdje si bila prije, na istom mjestu, s istim mislima i s istim osjećajem da nešto ne štima.

Knjiga nije zakazala. Ni ti nisi.

Danas nam je na raspolaganju gomila metoda i tehnika rada na sebi, od disanja, vizualizacije i afirmacija do journalinga, NLP-a, mindfulnessa, coachinga i terapije, i puno toga stvarno i pomogne.

Ali znaš što se dogodi? Primijeniš tehniku, neko vrijeme radi, pa opet stane, jer tehnika radi na površini, a ono što te drži nije na površini.

Motivacija pada. Uvijek. Ali pad nije znak da nisi dovoljno jaka. Ono što tada izlazi na površinu jest razgovor koji vodiš sama sa sobom, i tu se vidi pravi obrazac.

Zašto motivacija uvijek ode u istom trenutku

Motivacija je osjećaj koji dolazi, napuni te i ode, a sasvim je normalno da se njezina snaga mijenja.

Problem je što se dogodi kad ode, što čuješ iznutra, što si tiho govoriš, i koliko brzo zaključiš da si „opet zakazala“.

Prepoznaješ li ovaj glas?

"Opet sam odustala. Uvijek isto. Znam što trebam napraviti, a nikad to ne napravim. Nešto sa mnom nije u redu."

Taj se glas najčešće pojavi baš kada početni zanos prođe. Tada si govoriš da si ponovno odustala, da nikada ne završiš ono što započneš i da nešto s tobom nije u redu. Takav unutarnji razgovor potroši puno energije i teško ga mijenja još jedna knjiga ili afirmacija.

Znala je objasniti svaki svoj obrazac, a u važnom trenutku ponovno bi napravila isto

Jedna mi je klijentica na prvom susretu nabrojila sve što je već pokušala. Čitala je, išla na terapiju, završila coaching i vrlo jasno znala objasniti vlastite obrasce, ali u važnom trenutku ponovno bi napravila isto.

Uzele smo jednu konkretnu situaciju i ostale na njoj dovoljno dugo da vidimo što se dogodi neposredno prije nego što odustane od onoga što je odlučila. Kada sam joj vratila ono što sam čula, zastala je i rekla: „Nisam to tako gledala.“

Jedan razgovor ne rješava cijeli život, ali može pokazati povezanost koju više ne vidiš jer o istoj situaciji dugo razmišljaš iz istog kuta.

Što radimo u razgovoru

U razgovoru ostajemo uz ono što se stvarno dogodilo, bez nove teorije o tome kakva bi trebala biti. Slušam što govoriš, ali i mjesta na kojima zastaneš, ubrzaš ili počneš objašnjavati zbog čega nešto nije važno. Tada se vraćamo na konkretnu situaciju: što se dogodilo, što si pomislila, što si osjetila i što si zatim napravila.

Pitanje više nije zašto opet nisi bila dovoljno motivirana. Puno je korisnije vidjeti što se dogodilo neposredno prije nego što si odustala i koja se poznata rečenica tada uključila.

Motivacija će pasti. Važno je što napraviš poslije.

Motivacija nije nešto na što se možemo osloniti svaki dan. Jedan je dan imaš, drugi je nemaš, a pravi se obrazac vidi u načinu na koji razgovaraš sa sobom kada početni zanos prođe.

Tu razgovor može pomoći da odvojiš činjenice od svega što si o sebi zaključila, jasnije vidiš mjesto na kojem obično staneš i odlučiš što ćeš sljedeći put napraviti drukčije.

Više o temama: Rad sa ženama → · Osjećaš se zaglavljeno → · Ograničavajuća uvjerenja →