Kimi Antonelli i moć vizualizacije: što radi fenomen Formule 1

Devetnaestogodišnjak koji vozi za Mercedes u drugoj sezoni F1 ima već pet pobjeda, četiri zaredom. U intervjuima sve češće priča o vizualizaciji i radu sa sportskim psihologom, ne o brzini, i upravo to me kod njega fascinira: koliko otvoreno govori o onome što se događa u glavi prije nego što uopće upali motor, i koliko svjesno to trenira.

Dječak koji je naslijedio Hamiltonovo sjedalo

S osamnaest godina Mercedes mu je povjerio sjedalo Lewisa Hamiltona, sedmerostrukog svjetskog prvaka koji je desetljećima dominirao sportom, što je za bilo kojeg debitanta gotovo nezamisliv pritisak. Antonelli i sam kaže da je u prvoj sezoni znao griješiti pod pritiskom, i upravo iz tih grešaka izvukao je lekciju koja ga je kasnije dovela do prvih pobjeda.

Dovoljno je pogledati kako je odvezao prvu pobjedu: krenuo je s prvog mjesta, poveo u drugom krugu i ostao smiren do kraja, više od pet sekundi ispred momčadskog kolege. Ta pribranost u trenutku najvećeg pritiska nije slučajnost, nego nešto što se uči, i što je više utrka iza njega, to je jasnije da četiri pobjede zaredom nisu sreća, nego sustav.

Najveći napredak nije bio u brzini

Nakon prve sezone Antonelli je rekao da najveći korak naprijed nije napravio u brzini, nego u načinu razmišljanja. Tijekom zime intenzivno je radio sa sportskim psihologom, zajedno su prošli cijelu sezonu, razložili što je funkcioniralo a što nije, i postavili konkretne ciljeve, pa mentalnu pripremu danas opisuje kao nešto što počinje davno prije nego što sjedne u bolid.

Netflixov dokumentarac „The Seat" prati upravo to, njegovu mentalnu i fizičku pripremu uoči prve sezone, u kojem pripremu uma stavlja uz bok pripremi tijela, a ne ispod nje.

Što zapravo koristi

Kad se posloži sve o čemu govori u intervjuima i objavama, ispada cijeli mali arsenal mentalnih alata:

• Vizualizacija. Prije vožnje u glavi prolazi kroz ono što želi postići. U jednoj je objavi to sažeo rečenicom: zatvorio je oči i zamislio gdje bi želio biti.
• Rad sa sportskim psihologom. Ne samo kad zapne, nego kao redovita praksa. Refleksija, ciljevi, obrada pritiska.
• Mentalna priprema prije ulaska u bolid. Fokus i namjeru posloži unaprijed, da ih ne traži tek u kokpitu.
• Gotovo fotografsko pamćenje staze. Poznat je po tome da iz glave izrecitira svaki krug koji je odvozio. Staza u njegovoj memoriji živi do u detalj.
• Ostati u trenutku. Uči otpustiti strah od pogreške i ne nositi prošli zavoj u sljedeći.
• Upravljanje energijom i fokusom. Za 2026. svjesno čuva energiju: više vremena kod kuće, više kardija, da na stazu dođe na sto posto.

Prije nego što tijelo nešto napravi, um to već vidi. To je vizualizacija u svom najčišćem obliku.

Antonelli nije iznimka

Ono što radi nije njegov izum. Vettel je subotom znao sjediti u nepomičnom bolidu sklopljenih očiju i prolaziti krug u glavi: "Kvalifikacije su vrlo sirove pa vrijeme provodiš prolazeći krug u glavi", objasnio je jednom. Charles Leclerc s mentalnim trenerom radi od svoje jedanaeste godine i kaže da najviše voli tehniku zamišljanja savršenog kruga, posebno prije kvalifikacija. Verstappen u glavi prolazi svaki zavoj i zonu ubrzanja. Rosberg je naslov 2016. izgradio dobrim dijelom na svakodnevnoj mentalnoj vježbi i meditaciji.

Razlika kod Antonellija je u tome što o tome govori glasno i otvoreno, i upravo me to kod njega toliko zanima.

Zašto se to tebe tiče

Zato što ono što radi Antonelli nije rezervirano za stazu. Mozak ne razlikuje oštro između živo zamišljenog i stvarno proživljenog iskustva. Kad nešto detaljno zamislimo, aktiviraju se mnoge iste neuronske putanje kao kad to uistinu radimo. Vožnja u glavi doslovno uvježbava tijelo. Na tom principu počiva sve ono o čemu pišem kad govorim o tome kako um kreira stvarnost: ono što ponavljamo u glavi, mozak gradi u stvarnosti.

Nije to rezervirano samo za Formulu 1. Michael Phelps, najveći olimpijac u povijesti, godinama je prije utrka u glavi do u sekundu plivao savršenu dionicu. Na bazenu je samo ponavljao ono što je već stotinu puta vidio u glavi. Ista vještina, drugi teren.

Tvoj krug ne mora biti zavoj u Monaku. Može biti razgovor kojeg se pribojavaš, prezentacija, teška odluka ili jednostavno verzija sebe u koju želiš zakoračiti. Princip ostaje isti: prije nego što nešto proživiš u stvarnosti, dopusti si da to jasno vidiš. Smireno, s detaljima, iznova.

Devetnaestogodišnjak iz Bologne to je pokazao pred kamerama cijelog svijeta, pet puta, četiri zaredom, u tek drugoj sezoni Formule 1. Najljepše je što istu vrstu motora za tu vještinu svi nosimo sa sobom, stalno, između ušiju.

Više o temama: Kako um kreira stvarnost → · Ograničavajuća uvjerenja → · Radionice za žene →