Kimi Antonelli i moć vizualizacije: što radi fenomen Formule 1

Ovo mu je tek druga sezona Formule 1. I već ima pet pobjeda, četiri zaredom. Kimi Antonelli ima devetnaest godina i već mijenja način kako se priprema za utrke, pokazuje koliko je naš um jak i kako ga on trenira. Nije samo brz. On zna i zašto je brz.

Ono što me kod njega fascinira nije brzina. Fascinira me koliko otvoreno govori o onome što se događa u glavi, prije nego što uopće upali motor. I koliko svjesno to trenira.

Dječak koji je naslijedio Hamiltonovo sjedalo

Mercedes mu je s osamnaest godina povjerio sjedalo Lewisa Hamiltona. Sedmerostruki svjetski prvak, desetljeće dominacije. Teško je zamisliti veći pritisak za debitanta. Antonelli i sam kaže da je u prvoj sezoni znao griješiti pod pritiskom i da je upravo iz toga izvukao lekciju koja ga je dovela do prvih pobjeda.

Dovoljno je pogledati kako je odvezao prvu pobjedu: krenuo je s prvog mjesta, poveo u drugom krugu i ostao smiren do kraja. Više od pet sekundi ispred momčadskog kolege. Ta pribranost, sposobnost da ostaneš staložen kad je pritisak najveći, nije slučajnost. To se uči. I što je više utrka iza njega, to je jasnije: četiri pobjede zaredom nije sreća. To je sustav.

Najveći napredak nije bio u brzini

Nakon prve sezone Antonelli je rekao da najveći korak naprijed nije napravio u brzini, nego u načinu razmišljanja. Tijekom zime radio je sa sportskim psihologom. Zajedno su prošli kroz sezonu, razložili što je funkcioniralo a što nije i postavili ciljeve. Mentalnu pripremu danas opisuje kao nešto što počinje davno prije nego što sjedne u bolid.

Netflixov dokumentarac "The Seat" prati upravo to. Njegovu mentalnu i fizičku pripremu uoči prve sezone. Pripremu uma stavlja uz bok pripremi tijela. Ne ispod nje.

Što zapravo koristi

Kad se posloži sve o čemu govori u intervjuima i objavama, ispada cijeli mali arsenal mentalnih alata:

• Vizualizacija. Prije vožnje u glavi prolazi kroz ono što želi postići. U jednoj je objavi to sažeo rečenicom: zatvorio je oči i zamislio gdje bi želio biti.
• Rad sa sportskim psihologom. Ne samo kad zapne, nego kao redovita praksa. Refleksija, ciljevi, obrada pritiska.
• Mentalna priprema prije ulaska u bolid. Fokus i namjeru posloži unaprijed, da ih ne traži tek u kokpitu.
• Gotovo fotografsko pamćenje staze. Poznat je po tome da iz glave izrecitira svaki krug koji je odvozio. Staza u njegovoj memoriji živi do u detalj.
• Ostati u trenutku. Uči otpustiti strah od pogreške i ne nositi prošli zavoj u sljedeći.
• Upravljanje energijom i fokusom. Za 2026. svjesno čuva energiju: više vremena kod kuće, više kardija, da na stazu dođe na sto posto.

Prije nego što tijelo nešto napravi, um to već vidi. To je vizualizacija u svom najčišćem obliku.

Antonelli nije iznimka

Ono što radi nije njegov izum. Vettel je subotom znao sjediti u nepomičnom bolidu sklopljenih očiju i prolaziti krug u glavi: "Kvalifikacije su vrlo sirove pa vrijeme provodiš prolazeći krug u glavi", objasnio je jednom. Charles Leclerc s mentalnim trenerom radi od svoje jedanaeste godine i kaže da najviše voli tehniku zamišljanja savršenog kruga, posebno prije kvalifikacija. Verstappen u glavi prolazi svaki zavoj i zonu ubrzanja. Rosberg je naslov 2016. izgradio dobrim dijelom na svakodnevnoj mentalnoj vježbi i meditaciji.

Razlika kod Antonellija je u tome što o tome govori glasno. I upravo zato mi je toliko zanimljiv.

Zašto se to tebe tiče

Zato što ono što radi Antonelli nije rezervirano za stazu. Mozak ne razlikuje oštro između živo zamišljenog i stvarno proživljenog iskustva. Kad nešto detaljno zamislimo, aktiviraju se mnoge iste neuronske putanje kao kad to uistinu radimo. Vožnja u glavi doslovno uvježbava tijelo. Na tom principu počiva sve ono o čemu pišem kad govorim o tome kako um kreira stvarnost: ono što ponavljamo u glavi, mozak gradi u stvarnosti.

Nije to rezervirano samo za Formulu 1. Michael Phelps, najveći olimpijac u povijesti, godinama je prije utrka u glavi do u sekundu plivao savršenu dionicu. Na bazenu je samo ponavljao ono što je već stotinu puta vidio u glavi. Ista vještina, drugi teren.

Tvoj krug ne mora biti zavoj u Monaku. Može biti razgovor kojeg se pribojavaš, prezentacija, teška odluka ili jednostavno verzija sebe u koju želiš zakoračiti. Princip ostaje isti: prije nego što nešto proživiš u stvarnosti, dopusti si da to jasno vidiš. Smireno, s detaljima, iznova.

Devetnaestogodišnjak iz Bologne to je pokazao pred kamerama cijelog svijeta, pet puta. Četiri zaredom, u drugoj sezoni. Najljepše je što motor za istu vještinu svi nosimo sa sobom, stalno, između ušiju.

Više o temama: Kako um kreira stvarnost → · Ograničavajuća uvjerenja → · Radionice za žene →