Burnout kod žena: kako ga prepoznati i što stvarno pomaže

Burnout u popularnoj kulturi gotovo uvijek izgleda kao čovjek koji ne može ustati iz kreveta, plače nad šalicom kave i otvoreno se slomio. Te situacije postoje, naravno. Ali burnout kod žena, posebno onih ambicioznih i visoko funkcionalnih, najčešće izgleda potpuno drugačije.

Izgleda kao žena koja i dalje sve radi, svima pomaže, drži rasporede, vodi posao ili karijeru, a iznutra ne osjeća gotovo ništa osim umora. Žena koja funkcionira, ali već dugo ne živi.

Taj osjećaj, nažalost, znam iz prve ruke jer sam ga sama prošla nekoliko puta. Zbog toga znam da nije dovoljno samo „odmoriti se“ i krenuti dalje. Kroz vlastiti rad na sebi naučila sam slušati tijelo i njegove signale, prepoznati što mi treba i reagirati prije nego što bude prekasno. Danas to znanje i iskustvo prenosim ženama koje prolaze kroz isto.

Kako burnout kod žena zapravo izgleda

Signali koje žene najčešće opisuju, a dugo ne nazivaju burnoutom, obično dolaze u paketu: kronični umor koji ne prolazi ni nakon odmora, ravnodušnost prema stvarima koje su te prije veselile, razdražljivost na sitnice uz emocionalnu otupljenost u važnim trenucima, tjelesni simptomi bez jasnog uzroka poput glavobolja, napetosti u vratu i probavnih smetnji, osjećaj da više nemaš što dati uz krivnju što to uopće osjećaš, slabija koncentracija i zaboravljivost, povlačenje iz odnosa.

Burnout nije samo iscrpljenost. To je iscrpljenost resursa koji nikad nisu bili napunjeni, jer su uvijek bili zadnji na listi prioriteta.

Zašto žene kasno prepoznaju burnout

Naučene smo da je iscrpljenost nešto što smo „zaslužile“ jer smo previše radile, ili da je to normalna cijena produktivnosti, a kod žena burnout najčešće dolazi iz višestrukih uloga koje istovremeno igramo i iz kroničnog potiskivanja vlastitih potreba. Dok muškarci burnout češće pokazuju odsutnošću i povlačenjem, žene ga tiho drže u sebi i nastavljaju funkcionirati i kad su davno prešle granicu.

Kad žena konačno prepozna da ima burnout, najčešće je već poprilično duboko u njemu.

Zašto odmor nije uvijek dovoljan

Najčešći savjet koji žene dobiju je „odmori se“ ili „uzmi slobodan tjedan“. Odmor jest važan, ali povratak istim uvjerenjima, unutarnjim zahtjevima i navici da daješ svima osim sebi najčešće znači i povratak u isto stanje.

Burnout nije samo pitanje rasporeda, nego pitanje unutarnjeg sustava vrijednosti, granica, onoga što si sebi dopuštaš i onoga što tiho nosiš, i baš tu treba raditi, jer slobodni vikendi pomažu samo do iduće srijede.

Što zapravo pomaže u oporavku

Počinje time da si priznaš: „Ovo je burnout. Ovako više ne mogu.“ Zatim gledamo zbog čega si toliko dugo prelazila preko vlastitih granica, što se u tebi dogodi kada želiš reći ne i zbog čega se poslije ponovno vratiš na staro. Tijelu koje je dugo u kroničnom stresu treba više od jedne meditacije: ponavljanje, odmor, kretanje, disanje i vrijeme u kojem se stvarno oporavljaš. Mijenja se i odnos prema vlastitim potrebama. Godinama su bile zadnje na listi i zato ih sada trebaš učiti prepoznavati ranije, prije nego što ponovno dođeš do zida.

U radu sa ženama koje prolaze kroz burnout istodobno radim na svim tim razinama. Samo punjenje baterija kratko traje dok sustav koji ih svakodnevno prazni ostaje isti.

Jedna stvar koja sve mijenja

Žene s kojima radim najčešće opisuju isti preokret: u nekom trenutku procesa počnu doživljavati vlastite potrebe ne kao sebičnost, nego kao preduvjet za sve ostalo što inače daju.

Prisutnost za posao, odnose i ljude koje voliš počinje time da nešto ostane i za tebe. To nije filozofija; tijelo vrlo jasno pokaže kada si predugo davala bez oporavka.

Više o temama: Rad sa ženama → · Zaglavljena u životu → · Unutarnji mir →