Burnout kod žena: kako ga prepoznati i što stvarno pomaže

Burnout u popularnoj kulturi gotovo uvijek izgleda kao čovjek koji ne može ustati iz kreveta, plače nad šalicom kave i otvoreno se slomio. Te situacije postoje, naravno. Ali burnout kod žena, posebno onih ambicioznih i visoko funkcionalnih, najčešće izgleda potpuno drugačije.

Izgleda kao žena koja i dalje sve radi, svima pomaže, drži rasporede, vodi posao ili karijeru, a iznutra ne osjeća gotovo ništa osim umora. Žena koja funkcionira, ali već dugo ne živi.

Taj osjećaj, nažalost, znam iz prve ruke jer sam ga sama prošla par puta i upravo zato znam da nije dovoljno samo „odmoriti se“ i krenuti dalje. Kroz vlastiti rad na sebi naučila sam slušati tijelo i signale koje mi daje, prepoznati što stvarno trebam i reagirati prije nego što bude prekasno, i to je upravo ono što danas prenosim u rad sa ženama koje prolaze kroz isto.

Kako burnout kod žena zapravo izgleda

Signali koje žene najčešće opisuju, a dugo ne nazivaju burnoutom, obično dolaze u paketu: kronični umor koji ne prolazi ni nakon odmora, ravnodušnost prema stvarima koje su te prije veselile, razdražljivost na sitnice uz emocionalnu otupljenost u važnim trenucima, tjelesni simptomi bez jasnog uzroka poput glavobolja, napetosti u vratu i probavnih smetnji, osjećaj da više nemaš što dati uz krivnju što to uopće osjećaš, slabija koncentracija i zaboravljivost, povlačenje iz odnosa.

Burnout nije samo iscrpljenost. To je iscrpljenost resursa koji nikad nisu bili napunjeni, jer su uvijek bili zadnji na listi prioriteta.

Zašto žene kasno prepoznaju burnout

Naučene smo da je iscrpljenost nešto što smo „zaslužile“ jer smo previše radile, ili da je to normalna cijena produktivnosti, a kod žena burnout najčešće dolazi iz višestrukih uloga koje istovremeno igramo i iz kroničnog potiskivanja vlastitih potreba. Dok muškarci burnout češće pokazuju odsutnošću i povlačenjem, žene ga tiho drže u sebi i nastavljaju funkcionirati i kad su davno prešle granicu.

Kad žena konačno prepozna da ima burnout, najčešće je već poprilično duboko u njemu.

Zašto odmor nije uvijek dovoljan

Najčešći savjet koji žene dobiju je „odmori se“ ili „uzmi slobodan tjedan“. I odmor jest važan. Ali ako se na odmor ide s istim uvjerenjima, istim unutarnjim zahtjevima i istim obrascem davanja svima osim sebi, odmor samo na neko vrijeme odgodi povratak u isto stanje.

Burnout nije samo pitanje rasporeda, nego pitanje unutarnjeg sustava vrijednosti, granica, onoga što si sebi dopuštaš i onoga što tiho nosiš, i baš tu treba raditi, jer slobodni vikendi pomažu samo do iduće srijede.

Što zapravo pomaže u oporavku

Počinje od priznanja i imenovanja. „Ovo je burnout, nije normala“, koliko god to zvučalo banalno, ta rečenica mijenja sve. Onda dolazi rad na granicama iz korijena, ne samo „postavljanje granica“ kao tehnika, nego razumijevanje zašto ih dosad nisi imala i što se događa iznutra kad ih pokušaš povući. Tijelo koje je dugo u kroničnom stresu mora naučiti izaći iz stanja aktivacije, a to nije samo meditacija, to je svjesni rad s tijelom. I na kraju, mijenja se odnos prema vlastitim potrebama. Ako su godinama bile zadnje na listi, to nije slučajno, i mijenja se postupno, svjesno.

U radu sa ženama koje prolaze kroz burnout uvijek idem na sve te razine istovremeno. Nema smisla „puniti baterije“ ako sustav koji ih svakodnevno prazni ostaje isti.

Jedna stvar koja sve mijenja

Žene s kojima radim najčešće opisuju isti preokret: u nekom trenutku procesa počnu doživljavati vlastite potrebe ne kao sebičnost, nego kao preduvjet za sve ostalo što inače daju.

Nije moguće dugoročno biti prisutna za posao, odnose i ljude koje voliš ako si iz sebe izvadila sve bez punjenja, i to nije filozofija nego fiziologija.

Više o temama: Radionice za žene → · Zaglavljena u životu → · Unutarnji mir →